Jadroplov Jadroplov d.d. - Split, Hrvatska Međunarodni pomorski prijevoz

Prijava
Jadroplov d.d. - Split, Hrvatska Međunarodni pomorski prijevoz
 
 
 

Povijest

Brodarsko poduzeće Jadranska slobodna plovidba, koje danas nosi ime Jadroplov, osnovano je 20. siječnja 1947. godine. Kompanija se, kako joj je naziv govorio, trebala baviti slobodnom plovidbom unutar malog Jadranskog mora. Za sjedište tvrtke bila je određena Rijeka u kojoj su stolovale i sve ostale jugoslavenske brodarske kompanije. Visoki rast tonaže brodovlja i prometa u jadranskim lukama stalno se spoticao o koncept koncentracije trgovačke mornarice pa je pragmatizam na koncu pobijedio ideološka načela: nakon velikih rasprava flota je razmještena. Tako se 1956. godine sjedište Jadroplova izmješta u Split, grad koji je 20 godina ranije, imao čak 11 brodarskih poduzeća, među kojima i ''Jugoslavenski Lloyd'', tada najvećeg brodara u zemlji.

Nedugo po preseljenju središta u Split, kompanija je ovlaštena putnike i robu prevoziti i u dugoj plovidbi, po svim morima.

Tako već godine 1957. Jadroplov otvara prvi linijski servis za Crveno more koji domaće luke povezuje s Italijom, Grčkom, Ciprom, Libanonom, Egiptom, Sudanom Etiopijom i Jemenom. Tim servisom započinje trideset petogodišnje razdoblje linijske dominacije u poslovnoj strategiji Jadroplova.

Početkom listopada 1959. godine Jadroplovov brod ''Vareš'' pod zapovjedništvom kapetana Nikole Huljića na putu za luku Duluth na jezeru Superior kao prvi hrvatski brod prolazi kroz Seaway, samo tri i po mjeseca nakon otvaranja kanala St. Lawrence. Uspostavljena je tako i linija za luke SAD-a i Kanade na Velikim Jezerima.

Pet godina kasnije (1964) linija za Crveno more produžava se do istočnoafričkih luka Somalije, Kenije i Tanzanije.

1968. godine Jadroplov otvara i svoj treći linijski servis - onaj za Australiju i Novi Zeland.

Kompanija sa tri linijska servisa razgranatošću je posla već budila pozornost pomorskog svijeta, svjesna da vođenje tog složenog i obilnog posla zahtjeva zavidnu komercijalno-tehničku vještinu i vrhunsku stručnost osoblja na kopnu i brodovima. Mnogima je ostala nedokučiva tajna uspjeha mladog brodara iz malog hrvatskog grada jer je uistinu i bilo teško ostvariti da slika Jadroplova kao pouzdanog partnera i svjetskog uglednika u prijevozu roba morem stvara sama skupinica požrtvovanih zaljubljenika u posao koji daje kruh sa sedam kora, skupinica odgajana na najboljim i dugim tradicijama hrvatskog pomorstva.

Ipak, ni najveći samoprijegor ni najbolja naslijeđena znanja ne bi bili dostatni za dugoročni opstanak u oštroj natjecateljskoj bitci linijskih brodara da nisu praćeni i prihvaćanjima tehnoloških novina u brodogradnji. Zato Jadroplov početkom šezdesetih u splitskom brodogradilištu gradi brodove s imenima velikih splitskih i hrvatskih pjesnika ''Marka Marulića'', ''Luke Botića'' i '' Natka Nodila''. Uvođenjem tih brodova u svoj Crvenomorski linijski servis Jadroplov učvršćuje već stečeno mjesto u svjetskoj eliti.

Godine 1967. i 1968. iz splitskog ''škvera'' izlaze brodovi ''Alka'', ''Split'' i ''Makarska'' namijenjeni liniji za Velika Jezera. Uvođenjem tih novogradnji splitski brodar preuzima vodeću ulogu na zahtjevnom sjevernoameričkom tržištu. Pomorski krugovi SAD-a i Kanade te su brodove Jadroplova proglasili najboljima u klasi, što je značajno podiglo svjetski ugled hrvatskog brodarstva i rejting hrvatske brodogradnje.

Ipak, unatoč nekim grčevitim pokušajima Jadroplova da novogradnjama održi teško stečene pozicije (serija ''Unity'' iz 1969., ''ruski program'' iz 1977.), njegovo, a i hrvatsko linijsko brodarstvo vremenom je gubilo korak s vodećom svjetskom konkurencijom. Pored recesije na tržištu brodskog prostora, razlozi tom zaostajanju nalazili su se i u neprimjerenom odnosu države naspram vlastitim brodarima. Krajem osamdesetih godina Jadroplov se nalazi u velikim financijskim poteškoćama te je primoran prodati sedam starijih brodova kako bi spasio onu suvremenu, zdravu jezgru flote.

Novi poslovni uzlet Jadroplova počinje godine 1991., odnosno koincidira sa stvaranjem samostalne Republike Hrvatske i prijelazom s ''okvirno-planskog'' na tržišno gospodarstvo. Godine 1993. poslovanje je nakon dugog ''sušnog'' razdoblja urodilo profitom. Kupuje se brod ''Hope1'', brod za rasute terete od 30.900 dwt. Već iduće, 1994. godine temeljem ugovora s Privrednom Bankom Zagreb (PBZ), flota Jadroplova povećava se za specijalizirani kontejnerski brod ''Zrin'' kapaciteta 2.275 TEU. PBZ u tvrtku unosi i trup broda blizanca te od Hrvatskog fonda za privatizaciju kupuje i paket dionica Jadroplova, čime postaje većinski vlasnik poduzeća. 1996. godine iz riječkog brodogradilišta isplovio je kontejnerski brod ''Jadroplov Pride'' kapaciteta 2.324 TEU, i takoreći odmah dobio nagradu '' Great ship of 1996.'' uglednog američkog časopisa ''Maritime Reporter and Engineering News'' kao najbolji brod u svojoj klasi.

Zlatni rođendan, 1997. godine, tvrtka je proslavila preuzimanjem broda ''Don Frane Bulić'', broda za rasute terete nosivosti 42.584 tona, te porinućem jednako respektabilne novogradnje, broda '''Split'' koji je isporučen 1998. godine. Zadnji brod, istih karakteristika, brod ''Mosor'' isporučen je Jadroplovu 2001. godine.

1996. godine započelo je razdoblje krize nezapamćeno u povijesti prijevoza rasutih tereta koje se nastavilo sve do kraja 2002. godine. Prirodno je da je svako svjetsko tržište povremeno konjukturno, a povremeno krizno. Ali, niti najstariji se ne prisjećaju ovako duboke i dugotrajne krize na tržištu koja je sa karte svjetskih brodara ''izbrisala'' brojna ugledna brodarska imena. Da bih sačuvao i nastavio raditi mlađom tonažom Jadroplov je bio primoran prodati starije brodove tako da je devedesetih godina prodano 14 brodova i to: Čiovo, Marulić, Botić, Split, Biokovo, Alka, Bol, Jelsa, Marjan, Omiš, Kairos, Pharos, Solin i Šolta.

Oporavak svjetskog pomorskog tržišta započeo je tijekom 2003. godine i konjuktura je prevladavala sve do pred kraj 2008. godine. Navedeno razdoblje Jadroplov je iskoristio za obnovu flote tako da je u veljači 2007. godine kupljen jedan "Handymax" brod za rasute terete, nosivosti 44.382 mt, starosti 6 godina (m.b. Trogir, izgrađen 2001. godine u "Uljanik Brodogradilište d.d.", Pula).

U svibnju iste 2007. godine prodan je stariji brod ("Handysize" brod za rasute terete, nosivosti 30.900 mt, starosti 25 godina (m.b. "Hope", izgrađen 1982. godine u brodogradilištu "Sunderland", UK).

U travnju 2008. godine između Jadroplova d.d. i Brodosplit - Brodogradilišta d.o.o. potpisan je ugovor o gradnji dva broda za prijevoz sipkih tereta nosivosti po 52.113 mt, s rokovima isporuke prosinac 2009. za prvi brod odnosno ožujak 2010. za drugi brod. Zbog poznate situacije u hrvatskoj brodogradnji došlo je do određenog kašnjenja u radovima tako da je prvi brod isporučen Jadroplovu početkom svibnja 2010. godine, kada je m.b. "Peristil" i isplovio na prvo putovanje (isporuka drugog broda, koji će nositi ime "Sv. Dujam" planirana je za konac ljeta 2010. godine.

Planirana prodaja najmanjeg i najstarijeg broda u floti (m.b. "Ist", nosivosti 24.030 mt, građen 1981. godine) je realizirana tijekom ljeta 2009. godine. Brod je isporučen kupcu u srpnju 2009. godine.

Poradi krize i izrazitog pada vozarina na kontejnerskom tržištu Jadroplov je početkom 2009. godine počeo razmišljati i o možebitnoj prodaji dva kontejnerska broda. Kontejnerski brodovi, "Zrin" i "Jadroplov Pride" bili su zaključeni sredinom 2007. odnosno početkom 2008. godine s renomiranim svjetskim unajmiteljima, tako da dobrim dijelom 2009. godine Jadroplov nije osjećao posljedice drastičnog pada vozarina na kontejnerskom tržištu, počevši još od početka 2008. godine.

U rujnu 2009. godine istekao je ugovor o najmu za brod "Zrin", koji je sklopljen još u studenom 2007. godine. Istekom ugovora brod je ostao bez posla, bez izgleda, zbog stanja na kontejnerskom tržištu, za bilo kakvo uposlenje. Brod je prodan i isporučrn kupcu, u siječnju 2010. godine, a novi vlasnik je odmah pristupio složenom poslu preinake kontejnerskog broda u brod za prijevoz žive stoke.

Istekom zadnjeg dvogodišnjeg ugovora o najmu u veljači 2010. godine, u poznatim prevladavajućim tržišnim okolnostima, prodaja broda "Jadroplov Pride" se nametnula kao jedina racionalna mogućnost. Brod je prodan i isporučen kupcu u travnju 2010. godine. Indikativno je da ga nije preuzela nova posada, već je išao u raspremu, čekajući dolazak boljih vremena.  

ispis